loader image

Dobar automehaničar u Srbiji zarađuje odlično, pa zašto su nam onda klupe u mašinskim i tehničkim školama prazne?

Dobar automehaničar u Srbiji zarađuje odlično, pa zašto su nam onda klupe u mašinskim i tehničkim školama prazne?

Izvor: Nova S

13.1.2023. – U Udruženju “Autoservisi Srbije” (UASS) kažu da se serviseri danas suočavaju sa velikim i brojnim izazovima i problemima, uprkos tome što dobri majstori danas zarađuju čak i bolje od bankara, menadžera, IT stručnjaka… Gde je problem i zašto retko ko želi da se bavi ovim poslom?

U Udruženju „Autoservisi Srbije“ (UASS), jedinom strukovnom udruženju koje danas okuplja automehaničare u našoj zemlji, kažu da se serviseri suočavaju sa velikim i brojnim izazovima. Njihov posao iz dana u dan postaje sve složeniji i odgovorniji, ali nasuprot tome, interesovanje za zanatima je sve manje. Nelojalna konkurencija i ogroman broj nelegalnih servisa dodatno opterećuju struku, utiču na cenu rada i teraju majstore da napuštaju zemlju.

Autoserviseri ističu da ih najviše muče nedostatak kvalifikovanih majstora, nelojalna konkurencija i nemogućnost školskog sistema da odgovori na potrebe tržišta.

„Serviseri dele muku koju muče i ostale zanatlije. Među decom je sve manje interesovanje za bavljenjem zanatima, klupe u mašinskim i tehničkim školama ostale su prazne. Broj odeljenja koja obrazuju buduće majstore se iz godine u godinu smanjuje, a u nekim gradovima su potpuno ugašena. U gotovo svakom autoservisu u Srbiji će vam reći da je naš glavni problem nedostatak kvalifikovanih zanatlija i da im fali makar još jedan majstor“, ističe Predrag Gordić, predsednik Udruženja.

Kvalifikovanih zanatlija je sve manje, a tome doprinosi kako manjak interesovanja, tako i nemogućnost školskog sistema u oblasti servisiranja vozila da odgovori na sve brže i veće promene koje se dešavaju u autoindustriji. U Udruženju zato naglašavaju da je neophodna reforma školskog sistema.

Foto: Shutterstock

„Naš zadatak je da se ozbiljno bavimo pitanjem trenažnog procesa. Svake godine dolaze nam na praksu deca koju sve manje interesuje rad u servisu. Tome je doprinela negativna selekcija. Dugo je vladalo mišljenje da je naš zanat prljav, loše plaćen posao, pa su roditelji odvraćali decu od bavljenja zanatima, čak i onu koju to stvarno zanima. Tako smo došli do toga da su najčešće u mašinskim i tehničkim školama deca koja nisu uspela da upišu škole sa liste želja, a ljubav prema zanatu je prvi i osnovni preduslov da bi se neko bavio servisiranejm vozila“, kaže Aleksandra Đurišić, menadžerka UASS-a.

Sa ovim stavom saglasan je i Ljubiša Tjupa, nastavnik u ETŠ Mija Stanimirović iz Niša i ističe.

„Obrazovni sistem naše zemlje nije adekvatno odgovorio na ubrzani razvoj autoindustrije. Bez obzira na to što je uz pomoć Evropske unije kod nas formiran četvorogodišnji obrazovni profil Elektrotehničar za elektroniku na vozilima, u većini škola su se školovali učenici za klasična zanimanja sa zastarelim programom i pristupom. Zato je glavna zamerka poslodavaca nedostatak kvalitetne i školovane radne snage za rad u autoservisima“, naglašava Ljubiša Tjupa.

Udruženje Autoservisi Srbije, Privredna komora Srbije, poslodavci autoservisa i Elektrotehnička škola Mija Stanimirović iz Niša pokrenuli su inicijativu kod Agencije za kvalifikacije za uvođenje obrazovnog

profila Tehničar mehatronike vozila u dualnom sistemu obrazovanja. Tehničar mehatronike vozila treba da zameni i unapredi postojeći Elektrotehničar za elektroniku na vozilima. Program objedinjuje poslove automehanike, autoelektrike, autoelektronike, dijagnostike i programiranja vozila. Kroz dualni sistem školovali bi se budući autoserviseri koji bi odgovorili na potrebe savremenih servisnih radionica.

„Očekujemo da ove godine upišemo prvu generaciju učenika za zanimanje Tehničar mehatronike vozila. U planu je da se formiraju centri za obuku nastavnika za nove tehnologije iz oblasti autotehnike. Takođe, trebalo bi da se obavi analiza potreba sadašnjih autoservisera i da im se omogući da kroz neformalno obrazovanje prošire svoja znanja i veštine za efikasniji rad na novijim vozilima. Sve ovo može da se obavi samo ako se udruže autoservisi, kompanije iz autoindustrije, škole i državne institucije“, kaže Tjupa.

Ipak, serviseri navode da ima i svetlih primera. Jedan od najsvetlijih je Nikola Jovanović iz Obrenovca koji je široj javnosti postao poznat kao najmlađi serviser u Srbiji.

Nikola Jovanović, Foto: UASS, Promo

On je odličan đak koji već nekoliko godina na svom Youtube kanalu promoviše majstorisanje i zanat. Zato je Udruženje angažovalo Nikolu kao ambasadora promocije upisa u mašinske i tehničke škole. Kampanjom koja je namenjena učenicima završnih razreda osnovnih škola, ali i njihovim roditeljima, Nikola je poručivao da je majstorski zanat lep, da se od bavljenja zanatom može lepo živeti, a da su moderni autoservisi sve, samo ne prljavi, neuredni prostori u kojima se radni dan provodi „u kanalu“.

„Prati me mnogo vršnjaka, srećan sam svaki put kada mi neko pošalje komentar da ga je moj kanal zainteresovao za zanat. Meni je miris radionice ušao pod kožu, sve svoje slobodno vreme provodim u servisu. Rado sam se odazvao pozivu servisera da zajednički promovišemo bavljenje zanatom i rušimo predrasude o majstorskom pozivu. Želim da ohrabrim one koji vole da rade svojim rukama i da zavise samo od sebe da se bave zanatom. Potražnja za majstorima nikad nije bila veća. Dobri majstori danas zarađuju čak i bolje od bankara, menadžera, IT stručnjaka. Uz brzi razvoj autoindustrije ovo više nije prljav posao, nema više kanala po autoservisima, zamenile su ih dizalice. Moderan majstor mora da zna puno o elektrici i elektronici, da bude dobar dijagnostičar. Majstori ne da nisu neznalice, naprotiv, sve više moraju da znaju kako bi servisirali moderna vozila“, naglašava Nikola Jovanović, mali serviser.

Inače, 15. januar se obeležava kao Dan vozača i automehaničara. Praznik je ustanovljen 15.1.1960. godine kada je tadašnji predsednik Jugoslavije Josip Broz Tito postao počasni član Saveza vozača i automehaničara Jugoslavije.